Kultura

PISMO MOM HEROJU – Teodora Smoljan

Written by KMB

Bijela, 12.03.2019, utorak, 15h 37 min

Jovan Joca (dijete lišeno roditeljskog staranja)
Srednji red, druga klupa, desno
Svi krajevi planete Zemlje

Dragi moj heroju, drago dijete,

Nadam se da te ovo pismo nalazi u dobrom raspoloženju. Želim da ti se obratim riječima punim ljubavi i poštovanja. Moj si heroj. Kada sam te vidjela prvi put nisam ni sanjala da će me tvoje svakodnevne herojske borbe mnogo čemu naučiti.
Tada kada sam te prvi put vidjela, stidljivo si zauzeo svoje mjesto u đačkoj klupi. Bio si drugačiji od ostalih malih đaka. Krasila te dječija radost i zvonki osmijeh, ali si bio zreliji od svojih vršnjaka. Teže te je bilo nasmijati. Nije ti sasvim godilo društvo razmaženih kikica.
Saznala sam da odrastaš bez mame i tate. Nisam odmah mogla da razumijem kako ti je. Strah od takvog gubitka je zaustavio sva moja razmišljanja i mogla sam samo da osjećam tugu za tobom i tvojom porodicom. Gledala sam tada bebe u toplim domovima. Ko li je tebi, kao njima majka, pružao ruke i pomagao da porastu prvi zubići, da se izgovore prve riječi i učine prvi koraci. Imaš li nekoga ko ti čita priče za laku noć, nekoga ko te poljubi i poželi ti slatke snove? Čije li si dlanove prepoznao kao svoje i povjerovao da možeš napustiti kolijevku držeći se njih. Ne znam. Kome si vjerovao kad si primio prve vakcine, te prave predstavnice najvećih dječijih strahova? Moralo je biti da ti je nekad curio nosić, boljelo te grlo, imao si temperaturu. Je li neko provodio besane noći kraj tebe tada i stavljao krompir na tabane, koji se onda smežuraju? Sa kim planiraš rođendanske zabave? A kad oguliš koljeno, ko ljubi da odmah prođe? Ko ide na sve tvoje utakmice i pere blatnjave kopačke? Ko pravi onaj kolač koji samo ti voliš, kasno popodne samo radi tebe? Kada sanjaš strašne snove, kod koga se ušunjaš u krevet? Ima li neko da ti pomogne matematiku? Kome kažeš još pet minuta, a prošlo je već tri puta toliko? Kako sve to izgleda bez mame i tate? Toliko bih ti pitanja postavila, a plašim se da te ne povrijedim njima. Plašim se tvog odgovora .
Jednog dana donio si u školu velikog sivog plišanog miša. Zvao se Sima. Vidjela sam da voliš tu čupavu, smiješnu igračku, ali još više od toga voliš da se sa drugima igraš sa njom. To ti je, moj heroju, ono što odrasli zovu dijeljenje.

Onda si tog miša dao meni. Rekao si mi da ga nosim kući i igram se, pa da ti ga vratim kad mi dosadi. Ne može meni nikada dosaditi taj miš, ta radost koju si mi pružio. Postali smo drugovi ti i ja. Od tada dijelimo đačke muke, težak račun, dugačke lektire i velike, smiješne, čupave miševe. Znam čiji je čuperak kose u tvojoj glavi, a ti znaš koga ja potajno volim.
Prošle su godine od prvih školskih dana. Ja svijet gledam malo drugačije. Ne bojim se više da razmišljam o tvom životu. Upoznala sam te i shvatila da znaš šta je ljubav. Često posmatram svoje roditelje. Znam da sam tu zbog njihove ljubavi. Drago dijete, uvjerena sam da ti sjediš u klupi pored mene jer su se neki ljudi negdje nekada voljeli. Ne znam šta je poslije bilo. Vjerovatno smo još mali da bismo to razumjeli. Ipak, mislim da možemo da razumijemo da smo ti i ja nečija djeca, plod nečijeg zagrljaja. Sada sjedimo u istoj klupi i imamo iste šanse. Sigurno se pitaš zašto si moj heroj ako smo jednaki. Moj si heroj jer nisi osjetio istinsku roditeljsku ljubav, a ipak si uspio da vjeruješ očima i rukama dobrih vila koje nisu tvoja mama. Svaki heroj ima svoje vile koje mu pomažu. Velike su i herojske sve tvoje borbe. Svakog dana odnosiš nove pobjede i staraš se o sebi najbolje što možeš. Postaješ dobar čovjek. Gradeći sebe, praviš herojsko djelo za opšte dobro.
Ti i ja uskoro nećemo sjediti u istoj klupi naše škole. Već sledeće godine putovaćemo u različite škole i upoznavati nove drugare. Hajde da ne budemo tužni. Vrijednije od tuge je radost što smo bili zajedno. Budi uvijek moj heroj kakav si sada. Nauči ostale šta je to ljubav. Pokaži svoj osmijeh i snagu nekom ko to zaslužuje. Moja želja je da kada se sretnemo poslije nekog vremena vidim sjaj u oku tvome. Želim da me obraduješ i kažeš mi: ” Tea, pronašao sam ih! Sve je sada na svom mjestu, onako kako smo ti i ja znali da treba biti”.
P.S. Nisam više stidljiva.. Rekla sam mu…
Uvijek tvoja dugarica
Teodora

About the author

KMB