Zanimljivosti

Natalija Smoljan – Učenica VII razreda OŠ “Orjenski bataljon” osvojila prvo mjesto za najljepše pismo

Written by KMB

Učenica VII razreda OŠ “Orjenski bataljon” iz Bijele, Natalija Smoljan, osvojila je prvo mjesto na takmičenju za najljepše pismo, koje je organizovala Pošta Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom prosvjete.

Pošti je, povodom ovogodišnjeg takmičenja na temu “Napiši pismo odraslima o svijetu u kojem živimo”, pristiglo 261 pismo učenika crnogorskih osnovnih škola. Pismo Natalije Smoljan Pošta prosljeđuje Svjetskom poštanskom savezu na Međunarodno takmičenje, saopšteno je iz Pošte Crne Gore.

Želimo joj puno sreće i na međunarodnom takmičenju!

Prenosimo Natalijino pismo:

SVIJET ODRASLIH, PLANETA ZEMLJA

Dragi odrasli svijete,

Ja sam Natalija, tvoje dijete.

Ti znaš kako je biti u mojim godinama, a ja tvoje godine još sasvim ne poznajem. Ipak, dozvoliću sebi da ti kažem da ponešto radiš pogrešno.

Pišem ti o mom pogledu na svijet. Nadam se da će ovo pismo, bar na minut, otvoriti tvoje oči i pomoći ti da shvatiš kako je djetetu ovog našeg dvadeset prvog vijeka.

Onaj ko se potrudio da napravi televizor, nije ni slutio šta sam danas vidjela na programu. U jednom dijelu svijeta se ratuje. Drugi dio nestaje pred vatrenom stihijom. Tamo, južno, žive gladna djeca. Kao da to nije dovoljno – cijeli svijet se bori sa opasnim virusom. Govore nam da budemo u kućama i klonimo se ljudi. Opasni smo, kažu, jedni za druge.

Roditelji su mi kupili telefon. Ja sam na njemu našla razne teme, aplikacije i igrarije koje su mi u početku bile jako primamljive. Onda je počela opasnost od virusa, pa sam zahvaljujući ovom aparatu pratila školski program i ostvarila neke lijepe rezultate. Sve to zvuči sjajno, zar ne? Pa, nije sjajno. Držala sam telefon satima u rukama, umarala oči i mozak. Nisam se smijala. Nikoga nisam srela. Onaj ko je smislio ovakve tehnologije, ni sanjao nije da će da nas zarobi u neki virtuelni svijet i u njemu zadrži naše dragocjeno vrijeme. Ako jeste sanjao o tome, onda baš nije dobro.

Onaj ko je smislio kućne aparate, sigurno nije zamislio da će naše kuhinje ovako izgledati: sjajne, dugačke radne površine pretrpane čudima tehnike koja zuje i bruje – trebalo je da budu mjesta gdje nastaju ukusni obroci, a onda čujem kako ne znamo šta jedemo. Stvarno, ne znamo odakle i kako stiže hrana koju samo pokupimo sa polica supermarketa. Odrasli svijete, jedemo zagađenu hranu. Ne znam kako se nosiš sa tom greškom koju praviš.

Dok držim daljinski upravljač u rukama i gledam sliku svijeta na bezbroj ponuđenih kanala, oni još uvijek lica pokrivenih maskama izvještavaju, komentarišu i izražavaju zabrinutost. Ali, kažu da se svi trudimo da nam bude bolje. Mnogo ljudi je na terenu: u bolnicama i labaratorijama. Taman kad sam već počela da se ljutim i pitam gdje je ljubav, ja sam, odrasli svijete, dobila poneki odgovor.

Od brzine vremena i tehnologije ne vidi se često ova pažnja kojom se čovjek stara o drugome. Svjedoci smo tome kako se ljekari brinu o ugroženima, kako profesionalci i volonteri gase požare, a bogati svijet tu i tamo obrati pažnju na gladni jug. Meni, kao i svima, treba ovaj impuls života koji ti, odrasli svijete, održavaš i hraniš. Planeta je živa kad se pokreneš.

Zbog svega što si ovdje pročitao, zbog mnogo nas kojima je važno da budeš Čovjek i Ljubav, molim te da stalno budeš u pokretu! Molim te da se staraš o sebi i drugima! Popravi greške! Daj nam čist vazduh, hranu, drugarstvo. Otjeraj tugu i samoću, da bismo ti bili zdrava i nasmijana djeca. Jednog dana, kada odrastemo, pomozi nam da radimo isto.

Okreni se prirodi. Odavno nije bila ovako lijepa. Mekani oblaci krstare nad nama, miriše bilje. Grane masline u mom dvorištu lelujaju na vjetru. Namjerno neću da ti slikam to zelenkasto lišće. Hoću da gledam, znam i pamtim ovakvo moje vrijeme. Tebi šaljem grančicu mira koja lista i u ovom vijeku. Ne daj se, odrasli svijete!

Tvoja Natalija

About the author

KMB